Dvadeset prvi
oktobar 1941.
U jesen 1941. godine, posle partizanskog napada na nemačku jedinicu kod sela Ljuljaci, okupator je sproveo strašnu odmazdu po formuli „sto za jednog, pedeset za ranjenog". Cilj nije bio samo da kazni — cilj je bio da slomi.
Streljanja su počela 19. oktobra u okolnim selima — Mečkovcu, Grošnici, Maršiću. Ali kulminacija dolazi 20. i 21. oktobra: nemačke jedinice opkoljavaju Kragujevac, hapse muškarce po radnim mestima, a 21. oktobra ujutru upadaju u Prvu kragujevačku gimnaziju i Mušku gimnaziju i odvode učenike i profesore — direktno iz klupa, neke u učionicama u kojima je još bila ispisana matematička jednačina.
Streljanja se odvijaju na pet lokacija u Šumaricama, na obodu grada. Među žrtvama: đaci, profesori, radnici fabrika, građani, deca, čak i Romi sa periferije. Procenjuje se da je ukupno stradalo oko 2.796 ljudi — broj koji je od tada upisan u kamenu i u srcu grada.
Najmlađa žrtva imala je 11 godina. Najstarija — preko 70.
Vest je u Beograd stigla istog dana. Desanka Maksimović je sela i napisala pesmu. Sutradan u Kragujevcu, žene su tražile sinove. Mnogima je trebalo nedeljama da saznaju da li je njihovo dete među onima koji se nikada neće vratiti kući.